Facebook Pixel Code

Evropski broj za nestalu decu

O broju 116 000

Kao odgovor na sve veći broj nestale dece i manjkavosti sistema potrage, ASTRA je 2012. godine uvela jedinstveni evropski broj 116000 za nestalu decu u Srbiji. Cilj ovog SOS telefona je da, po prijemu prijave nestanka, osigura trenutnu akciju usmerenu na uspešan pronalazak deteta, što podrazumeva pomoć policiji u vršenju potraga, kao i podršku porodici čije je dete nestalo.

U slučaju da je pronađeno dete bilo eksploatisano, u ASTRI može dobiti sveobuhvatnu podršku u procesu oporavka i (re)integracije. U zavisnosti od detetovih potreba, dostupna je psihološka, pravna i medicinska pomoć, savetovanje, alternativni smeštaj, podrška u nastavku školovanja i drugi vidovi neophodne asistencije.

ASTRA SOS evropski telefon za nestalu decu dostupan je 24 sata dnevno, sedam dana u nedelji. Svi pozivi koje građani upute sa fiksnih telefona ili putem Vip, Telenor i MTS mreže su besplatni. Svi građani Srbije mogu dati svoj doprinos efikasnoj potrazi za nestalom decom, tako što će pratiti fotografije i vesti o nestaloj deci, te prijaviti ukoliko imaju saznanja koja mogu pomoći da se neko dete pronađe i bezbedno vrati porodici.

Nestale bebe

Veliki broj poziva upućenih od otvaranja linije 116000 u Srbiji do sada se odnosi na slučajeve nestalih beba, od sedamdesetih godina prošlog veka do danas. Broj poziva ove vrste bio je u naglom porastu nakon objave teksta na sajtu “Peščanika” povodom donošenja presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Jovanović protiv države Srbije (http://pescanik.net/nestale-bebe/).

U tom tekstu se navodi:

“Evropski sud za ljudska prava (dalje:ES) je 5. marta doneo, a 26. marta 2013. godine objavio svoju odluku kojom utvrđuje da je Srbija povredila pravo na privatnost i na porodični život Zorice Jovanović, koja je podnela predstavku za zaštitu ovih ljudskih prava.

Razlog podnošenja predstavke jeste ne samo ozbiljna sumnja da sin Zorice Jovanović, rođen 1983. godine nije umro, kako joj je rečeno u porodilištu, nego i nepodnošljivo tridesetogodišnje ćutanje države Srbije o ovoj ozbiljnoj sumnji, nepodnošljiva tolerancija države Srbije prema nemuštim i očigledno neverodostojnim radnjama i propuštanjima njenih službenika, i neljudska (zlo)upotreba pravnog poretka države Srbije, koji je na pravi kafkijanski način doveo do ishoda pred Evropskim sudom – ishoda koji još uvek ne može zadovoljiti prirodnu potrebu jedne majke da zna da li je njeno dete živo ili ne, a ako je živo, gde je i šta je sa njim.

Činjenice ovog sudskog slučaja su, moglo bi se tvrditi, paradigmatične za veliki (ne zna se tačno koji) broj sumnjivih smrti beba u porodilištima Srbije“.

Zaštitnik građana je u svom Izveštaju još u julu 2010. godine naveo da “(…) Nakon sprovedenog istraživanja, Anketni odbor je zaključio da su u radu zdravstvenih ustanova, matičnih službi i nadležnih ministarstava postojali ozbiljni propusti koji su opravdano izazvali sumnju roditelja u istinitost saopštenih im činjenica da su im deca preminula nakon porođaja, odnosno da su mrtvorođena. Odbor je, takođe, ukazao na problem nastupanja zastarelosti krivičnog gonjenja, čime se sprečava utvrđivanje istine. Anketni odbor dao je sledeći predlog mera:

  • izvršiti deblokadu rada MUP-a i pravosudnih organa;
  • formirati specijalizovanu jedinicu MUP-a sa mandatom da detaljno istraži sve slučajeve u vezi sumnje roditelja da su im deca nestala iz porodilišta;
  • otkloniti institut zastarelosti krivičnog gonjenja izmenom odgovarajućih zakona;
  • uspostavljanje nadležnosti specijalnog tužilaštva i specijalnog suda za borbu protiv organizovanog kriminala u ovim slučajevima;
  • obavljanje redovnog nadzora nad vođenjem, čuvanjem i arhiviranjem medicinske dokumentacije;
  • jasno definisanje procedura u slučaju smrti novorođenog deteta; – redovan nadzor nad radom matičnih službi;
  • usvajanje Zakona o DNK registru.

Izveštaj o radu Anketnog odbora usvojila je Narodna skupština Republike Srbije na sednici trećeg vanrednog zasedanja u 2006. godini, održanoj 14. 07. 2006. godine. Usvojeni Izveštaj dostavljen je Ministarstvu zdravlja, Ministarstvu pravde, Ministarstvu unutrašnjih poslova i Ministarstvu za državnu upravu i lokalnu samoupravu”[1]

U presudi Evropskog suda za ljudska prava, osim što je utvrđeno je da je Srbija povredila pravo na privatnost i na porodični život Zorice Jovanović, majke bebe nestale u porodilištu, naglašeno je i da „(…) Tužena država mora, u roku od godinu dana od datuma kada ova presuda postane pravosnažna, u skladu sa članom 44. stav 2. Konvencije, preduzeti sve odgovarajuće mere sa ciljem uspostavljanja mehanizma za obezbeđenje pojedinačnog obeštećenja svim roditeljima u situaciji kao što je ili koja je dovoljno slična situaciji podnositeljke predstavke (…).“

[1] Izveštaj Zaštitnika građana o slučajevima tzv. „Nestalih beba“ sa preporukama (del. br. 12443, izdat dana 29.07.2010. godine)

Model zakona o nestalim bebama

Presudom Evropskog suda za ljudska prava donesenoj po pritužbi u predmetu Zorica Jovanović protiv Srbije, koja je postala konačna 9. septembra 2013. godine, pored individualne zaštite podnosiocu pritužbe, ESLJP je propisao obavezu opšteg karaktera koja tereti državu Srbiju.

Obaveze Republike Srbije, po ovoj presudi sastoji se u tome da u roku od jedne godine od dana konačnosti ove  presude, preduzme sve potrebne mere radi ustanovljavanja mehanizma namenjenog da obezbedi pojedinačne odgovore, svim roditeljima čija je situacija ista ili dovoljno slična situaciji podnosioca pritužbe.

Po preporuci Evropskog suda sadržanoj u pomenutoj presudi, ovo pitanje bi trebalo da bude uređeno posebnim zakonom. Model takvog zakona izradili su prof. dr. Vesna Rakić Vodinelić sa Pravnog fakulteta Univerziteta Union i Danilo Ćurčić, diplomirani pravnik iz organizacije Praxis, uz konsultacije sa prof. dr hc dr Vladimirom Vodinelićem i prof. dr Sašom Gajinom.

Šta bi trebalo da uradite ukoliko je vaše dete nestalo

U Srbiji godišnje se prijavi preko 1000 različitih nestanaka dece. U većini slučajeva radi se o deci mlađeg uzrasta koja su zalutala ili starijoj koja su svojom voljom pobegla od kuće zbog loših ocena, svađe sa roditeljima i sl., i koja se ubrzo bezbedno vrate. Deca koja su odvojena od roditelja/staratelja pod većim su rizikom od nasilja, zloupotrebe, eksploatacije i trgovine ljudima.

Iz ovog razloga želimo sa roditeljima/starateljima da podelimo nekoliko korisnih preporuka, kako bi zaštitili svoje mališane i/ili tinejdzere.

  • Naučite svoje dete da zna svoje puno ime i prezime i adresu stanovanja;
  • Naučite svoje dete da ne otvara vrata kuće bez Vaše dozvole;
  • Naučite svoje dete da nikome putem telefonskog razgovora ne govori da je samo kod kuće;
  • Objasnite detetu da ako mu priđe osoba sa automobilom i zatraži pomoć, dete treba da drži razdaljinu od auta i da ode i prijavi odrasloj osobi od poverenja (roditelju, vaspitačici, učiteljici);
  • Naučite svoje dete koji organi vlasti su osobe od poverenja i naučite dete kako da ih potraži i da im se obrati ako se izgubi, uplaši ili mu je potrebna pomoć (odvedite ga do policijske stanice, pokažite uniformu policajca, naučite ga da prepozna natpis);
  • Naučite dete da, ako primeti da ga neko prati, ne pokušava da se krije u žbunju, već da potraži mesto gde ima dosta ljudi i da zatraži pomoć;
  • Naučite dete da izgovara: „Upomoć!“, umesto da vrišti kada oseti opasnost;
  • Naučite dete koji su važni telefoni u hitnim situacijama (policija, hitna pomoć, vatrogasci) i na koji način da ih poziva;
  • Smislite lozinku (jedna reč, lako pamtljiva), reč koju ćete znati samo Vaše dete i vi, tako da ukoliko nepoznata ili čak poznata osoba priđe Vašem detetu na ulici pod izgovorom da je poslata od strane Vas, dete treba da traži lozinku. Recite detetu da ukoliko nekoga pošaljete po njega, jer niste imali priliku prethodno o tome da se dogovorite ili javite, reći ćete toj osobi i lozinku:
  • Nikada ne ostavljajte svoje malo dete bez nadzora ili samo u kolima;
  • Budite informisani o tome sa kime se Vaše dete druži, posebno ukoliko je u pitanju period adolescencije;
  • Budite osetljivi na promene u ponašanju Vašeg deteta – ohrabrujte dete da otvoreno komunicira;
  • Naučite svoje dete šta znači nepoznata osoba – recite mu da je to osoba koju ono ne poznaje dovoljno dobro ili ne prepoznaje;

Ukoliko je Vaše dete nestalo, vrlo je važno da odmah preduzmete sledeće mere:

  1. Ako se nalazite u prodavnici, tržnom centru i sl. odakle je dete nestalo, obavestite odmah o tome menadžera, obezbeđenje ili druge zaposlene;
  2. Ako je Vaše dete nestalo iz kuće, pretražite detaljno sva mesta gde bi moglo da bude (unutar kuće, kod komšija, u parku, oko zgrade, okolne ulice itd.); pretražite sva mesta gde bi Vaše dete moglo da bude, da zaspi, ili da ne može da izađe odatle.
  3. Proverite sa rođacima, susedima, vašim prijateljima ili prijateljima vašeg deteta da li imaju neke informacije koje bi mogle da Vam koriste prilikom potrage za detetom.
  4. Ukoliko je nestalo dete starije, proverite sa njegovim prijateljima da li je nekoga obavestio o promeni svojih planova.
  5. Ukoliko nakon svih provera niste pronašli dete, obavezno kontaktirajte policiju stanicu u Vašem mestu i ponesite sa sobom slike deteta ne starije od 6 meseci.
  6. Nakon prijave policiji, možete da pozovete Evropski broj za nestalu decu u Srbiji 116000 (poziva se bez pozivnog broja i pozivi su besplatni) i prijavite slučaj (na pamfletu koji ste dobili uz ovaj papir piše više o njegovom funkcionisanju);
  7. Svaku novu informaciju ili svega čega se naknadno setite prijavite policiji ili putem linije 116000!

Pre odlaska u policiju, pripremite se da im dostavite sledeće informacije:

  • Ime i prezime deteta
  • Datum rođenja
  • Visina i težina
  • Neke druge fizičke karakteristike kao što su naočare, proteze, ožiljci, belezi, pirsinzi, tetovaže itd.
  • Fotografije (lice i cela figura)
  • Kada ste primetili da Vam je dete nestalo?
  • Gde i kada ste poslednji put videli svoje dete?
  • Šta je Vaše dete nosilo na sebi poslednji put kada ste ga videli?
  • Da li postoje neke okolnosti koje bi mogle da dovedu do toga da Vaše dete promeni svoju dnevnu rutinu?

Ukoliko imate dodatna pitanja, stojimo vam na raspolaganju putem Evropskog broja za nestalu decu u Srbiji, 116 000 (poziva se bez pozivnog broja).

Saglasnost za roditelje:

Stupanjem na snagu Zakona o zaštiti podataka o ličnosti (Službeni glasnik RS, br. 97/2008 i 104/2009 – dr. zakon) u januaru 2009. godine, ASTRA je kao rukovalac podacima o ličnosti preduzela određene mere u pravcu zaštite podataka nestale dece i usklađivanja procedura sa zakonom. Jedna od mera je uvođenje pisane forme Saglasnosti o obradi podataka koju zakonski zastupnici deteta potpisuju na početku saradnje, kako bi ASTRA mogla podatke o detetu da obrađuje i prosleđuje. Pored toga, postoji posebna saglasnost kojom se zakonski zastupnik odlučuje za objavljivanje postera sa podacima o nestalom detetu na društvenoj mreži.

116000 u drugim zemljama

U 31 zemlji širom Evrope organizacije vode SOS liniju za prijavljivanje nestanaka dece 116 000, brzu i besplatnu uslugu, dostupnu 24/7 deci (u riziku od nestanka) i njihovim porodicama. Svako ko je uključen u slučaj nestanka deteta (samo dete, njegov/a vršnjak/inja, prijatelj, član porodice, staratelj ili učitelj) može nazvati 116 000 i odmah dobiti emocionalnu, psihološku, socijalnu, pravnu i administrativnu podršku tokom potrage za nestalim detetom i nakon nje.

Scroll to Top