Facebook Pixel Code

European missing children number

About 116 000

In response to an increasing number of missing children and the weaknesses of the search mechanism in Serbia, ASTRA has introduced the 116000 European hotline for missing children. The goal of this hotline is to ensure immediate reaction and focus on successfully finding the child upon receiving a missing child report. This includes assistance to the police which is responsible for searches and support to the family whose child went missing.
In the case that the found child has been exploited, in ASTRA she/he can get comprehensive support in the recovery and (re)integration process. Support is provided according to the needs of every individual child, and it includes psychological, legal and medical assistance, counseling, alternative accommodation, support if a child decides to go back to school and other sorts of assistance as needed.
European hotline for missing children is available 24/7. Calls made through the landline telephone or via Vip, Telenor and MTS mobile operators are free of charge. All citizens of Serbia can contribute to efficient searches for missing children by way of following the photos and news of children who went missing and reporting if they have any knowledge about their whereabouts or some other useful information that can lead to finding the child and his/her safe return to the family.

Missing Babies

A great number of calls received since the opening of the 11600 helpline in Serbia is in connection with the cases of newborns who went missing from maternity wards since the 1970s until today. The number of such calls plummeted after the release of an article on the Peščanik portal on the occasion of the issuance of the judgment of the European Court of Human Rights in case Jovanović vs Serbia (http://pescanik.net/nestale-bebe/).
It is said in this article that the European Court of Human Rights issued on March 5 and publicized on March 26, 2013 a judgment establishing that Serbia had violated right to privacy and policy life of Zorica Jovanović, the applicant.
Zorica Jovanović submitted the application not only because of a serious doubt that her son, born in 1983, did not die as she was told in the maternity ward, but also because of unbearable 30-year long silence on the part of the Republic of Serbia regarding this suspicious, unbearable tolerance of the Republic of Serbia towards obvious omissions of its public servants and inhuman (ab)use of the legal system of Serbia which led to the outcome before the European Court – the outcome which still cannot satisfy natural need of a mother to know whether her child is alive or not and if he is alive, where he is and whether he is fine.
Razlog podnošenja predstavke jeste ne samo ozbiljna sumnja da sin Zorice Jovanović, rođen 1983. godine nije umro, kako joj je rečeno u porodilištu, nego i nepodnošljivo tridesetogodišnje ćutanje države Srbije o ovoj ozbiljnoj sumnji, nepodnošljiva tolerancija države Srbije prema nemuštim i očigledno neverodostojnim radnjama i propuštanjima njenih službenika, i neljudska (zlo)upotreba pravnog poretka države Srbije, koji je na pravi kafkijanski način doveo do ishoda pred Evropskim sudom – ishoda koji još uvek ne može zadovoljiti prirodnu potrebu jedne majke da zna da li je njeno dete živo ili ne, a ako je živo, gde je i šta je sa njim.
Činjenice ovog sudskog slučaja su, moglo bi se tvrditi, paradigmatične za veliki (ne zna se tačno koji) broj sumnjivih smrti beba u porodilištima Srbije“.
Zaštitnik građana je u svom Izveštaju još u julu 2010. godine naveo da “(…) Nakon sprovedenog istraživanja, Anketni odbor je zaključio da su u radu zdravstvenih ustanova, matičnih službi i nadležnih ministarstava postojali ozbiljni propusti koji su opravdano izazvali sumnju roditelja u istinitost saopštenih im činjenica da su im deca preminula nakon porođaja, odnosno da su mrtvorođena. Odbor je, takođe, ukazao na problem nastupanja zastarelosti krivičnog gonjenja, čime se sprečava utvrđivanje istine. Anketni odbor dao je sledeći predlog mera:
  • izvršiti deblokadu rada MUP-a i pravosudnih organa;
  • formirati specijalizovanu jedinicu MUP-a sa mandatom da detaljno istraži sve slučajeve u vezi sumnje roditelja da su im deca nestala iz porodilišta;
  • otkloniti institut zastarelosti krivičnog gonjenja izmenom odgovarajućih zakona;
  • uspostavljanje nadležnosti specijalnog tužilaštva i specijalnog suda za borbu protiv organizovanog kriminala u ovim slučajevima;
  • obavljanje redovnog nadzora nad vođenjem, čuvanjem i arhiviranjem medicinske dokumentacije;
  • jasno definisanje procedura u slučaju smrti novorođenog deteta; – redovan nadzor nad radom matičnih službi;
  • usvajanje Zakona o DNK registru.
Izveštaj o radu Anketnog odbora usvojila je Narodna skupština Republike Srbije na sednici trećeg vanrednog zasedanja u 2006. godini, održanoj 14. 07. 2006. godine. Usvojeni Izveštaj dostavljen je Ministarstvu zdravlja, Ministarstvu pravde, Ministarstvu unutrašnjih poslova i Ministarstvu za državnu upravu i lokalnu samoupravu”[1]
U presudi Evropskog suda za ljudska prava, osim što je utvrđeno je da je Srbija povredila pravo na privatnost i na porodični život Zorice Jovanović, majke bebe nestale u porodilištu, naglašeno je i da „(…) Tužena država mora, u roku od godinu dana od datuma kada ova presuda postane pravosnažna, u skladu sa članom 44. stav 2. Konvencije, preduzeti sve odgovarajuće mere sa ciljem uspostavljanja mehanizma za obezbeđenje pojedinačnog obeštećenja svim roditeljima u situaciji kao što je ili koja je dovoljno slična situaciji podnositeljke predstavke (…).“
[1] Izveštaj Zaštitnika građana o slučajevima tzv. „Nestalih beba“ sa preporukama (del. br. 12443, izdat dana 29.07.2010. godine)

Model zakona o nestalim bebama

Presudom Evropskog suda za ljudska prava donesenoj po pritužbi u predmetu Zorica Jovanović protiv Srbije, koja je postala konačna 9. septembra 2013. godine, pored individualne zaštite podnosiocu pritužbe, ESLJP je propisao obavezu opšteg karaktera koja tereti državu Srbiju.
Obaveze Republike Srbije, po ovoj presudi sastoji se u tome da u roku od jedne godine od dana konačnosti ove  presude, preduzme sve potrebne mere radi ustanovljavanja mehanizma namenjenog da obezbedi pojedinačne odgovore, svim roditeljima čija je situacija ista ili dovoljno slična situaciji podnosioca pritužbe.
Po preporuci Evropskog suda sadržanoj u pomenutoj presudi, ovo pitanje bi trebalo da bude uređeno posebnim zakonom. Model takvog zakona izradili su prof. dr. Vesna Rakić Vodinelić sa Pravnog fakulteta Univerziteta Union i Danilo Ćurčić, diplomirani pravnik iz organizacije Praxis, uz konsultacije sa prof. dr hc dr Vladimirom Vodinelićem i prof. dr Sašom Gajinom.

Šta bi trebalo da uradite ukoliko je vaše dete nestalo

U Srbiji godišnje se prijavi preko 1000 različitih nestanaka dece. U većini slučajeva radi se o deci mlađeg uzrasta koja su zalutala ili starijoj koja su svojom voljom pobegla od kuće zbog loših ocena, svađe sa roditeljima i sl., i koja se ubrzo bezbedno vrate. Deca koja su odvojena od roditelja/staratelja pod većim su rizikom od nasilja, zloupotrebe, eksploatacije i trgovine ljudima.
Iz ovog razloga želimo sa roditeljima/starateljima da podelimo nekoliko korisnih preporuka, kako bi zaštitili svoje mališane i/ili tinejdzere.
  • Naučite svoje dete da zna svoje puno ime i prezime i adresu stanovanja;
  • Naučite svoje dete da ne otvara vrata kuće bez Vaše dozvole;
  • Naučite svoje dete da nikome putem telefonskog razgovora ne govori da je samo kod kuće;
  • Objasnite detetu da ako mu priđe osoba sa automobilom i zatraži pomoć, dete treba da drži razdaljinu od auta i da ode i prijavi odrasloj osobi od poverenja (roditelju, vaspitačici, učiteljici);
  • Naučite svoje dete koji organi vlasti su osobe od poverenja i naučite dete kako da ih potraži i da im se obrati ako se izgubi, uplaši ili mu je potrebna pomoć (odvedite ga do policijske stanice, pokažite uniformu policajca, naučite ga da prepozna natpis);
  • Naučite dete da, ako primeti da ga neko prati, ne pokušava da se krije u žbunju, već da potraži mesto gde ima dosta ljudi i da zatraži pomoć;
  • Naučite dete da izgovara: „Upomoć!“, umesto da vrišti kada oseti opasnost;
  • Naučite dete koji su važni telefoni u hitnim situacijama (policija, hitna pomoć, vatrogasci) i na koji način da ih poziva;
  • Smislite lozinku (jedna reč, lako pamtljiva), reč koju ćete znati samo Vaše dete i vi, tako da ukoliko nepoznata ili čak poznata osoba priđe Vašem detetu na ulici pod izgovorom da je poslata od strane Vas, dete treba da traži lozinku. Recite detetu da ukoliko nekoga pošaljete po njega, jer niste imali priliku prethodno o tome da se dogovorite ili javite, reći ćete toj osobi i lozinku:
  • Nikada ne ostavljajte svoje malo dete bez nadzora ili samo u kolima;
  • Budite informisani o tome sa kime se Vaše dete druži, posebno ukoliko je u pitanju period adolescencije;
  • Budite osetljivi na promene u ponašanju Vašeg deteta – ohrabrujte dete da otvoreno komunicira;
  • Naučite svoje dete šta znači nepoznata osoba – recite mu da je to osoba koju ono ne poznaje dovoljno dobro ili ne prepoznaje;
Ukoliko je Vaše dete nestalo, vrlo je važno da odmah preduzmete sledeće mere:
  1. Ako se nalazite u prodavnici, tržnom centru i sl. odakle je dete nestalo, obavestite odmah o tome menadžera, obezbeđenje ili druge zaposlene;
  2. Ako je Vaše dete nestalo iz kuće, pretražite detaljno sva mesta gde bi moglo da bude (unutar kuće, kod komšija, u parku, oko zgrade, okolne ulice itd.); pretražite sva mesta gde bi Vaše dete moglo da bude, da zaspi, ili da ne može da izađe odatle.
  3. Proverite sa rođacima, susedima, vašim prijateljima ili prijateljima vašeg deteta da li imaju neke informacije koje bi mogle da Vam koriste prilikom potrage za detetom.
  4. Ukoliko je nestalo dete starije, proverite sa njegovim prijateljima da li je nekoga obavestio o promeni svojih planova.
  5. Ukoliko nakon svih provera niste pronašli dete, obavezno kontaktirajte policiju stanicu u Vašem mestu i ponesite sa sobom slike deteta ne starije od 6 meseci.
  6. Nakon prijave policiji, možete da pozovete Evropski broj za nestalu decu u Srbiji 116000 (poziva se bez pozivnog broja i pozivi su besplatni) i prijavite slučaj (na pamfletu koji ste dobili uz ovaj papir piše više o njegovom funkcionisanju);
  7. Svaku novu informaciju ili svega čega se naknadno setite prijavite policiji ili putem linije 116000!
Pre odlaska u policiju, pripremite se da im dostavite sledeće informacije:
  • Ime i prezime deteta
  • Datum rođenja
  • Visina i težina
  • Neke druge fizičke karakteristike kao što su naočare, proteze, ožiljci, belezi, pirsinzi, tetovaže itd.
  • Fotografije (lice i cela figura)
  • Kada ste primetili da Vam je dete nestalo?
  • Gde i kada ste poslednji put videli svoje dete?
  • Šta je Vaše dete nosilo na sebi poslednji put kada ste ga videli?
  • Da li postoje neke okolnosti koje bi mogle da dovedu do toga da Vaše dete promeni svoju dnevnu rutinu?
Ukoliko imate dodatna pitanja, stojimo vam na raspolaganju putem Evropskog broja za nestalu decu u Srbiji, 116 000 (poziva se bez pozivnog broja).
Saglasnost za roditelje:
Stupanjem na snagu Zakona o zaštiti podataka o ličnosti (Službeni glasnik RS, br. 97/2008 i 104/2009 – dr. zakon) u januaru 2009. godine, ASTRA je kao rukovalac podacima o ličnosti preduzela određene mere u pravcu zaštite podataka nestale dece i usklađivanja procedura sa zakonom. Jedna od mera je uvođenje pisane forme Saglasnosti o obradi podataka koju zakonski zastupnici deteta potpisuju na početku saradnje, kako bi ASTRA mogla podatke o detetu da obrađuje i prosleđuje. Pored toga, postoji posebna saglasnost kojom se zakonski zastupnik odlučuje za objavljivanje postera sa podacima o nestalom detetu na društvenoj mreži.

116000 hotlines in other countries

In 31 countries across Europe, organizations operate the 116 000 hotlines providing a free and 24/7 service to children (at risk of) going missing and their families. Anyone involved in a case of child disappearance (the child, a peer, a friend, a family member, carer, or teacher) can call 116 000 and receive immediate emotional, psychological, social, legal, and administrative support.
Scroll to Top