PREDSTAVLJANJE REZULTATA JEDNOG ISTRAŽIVANJA
30. april 2013. godine, 11 časova
Medija centar, Terazije 3, II sprat
Grupa 484, ASTRA – Akcija protiv trgovine ljudima, Romski ženski centar Bibija i exus – Vranje organizuju konferenciju za novinare na kojoj će predstaviti ključne nalaze istraživanja koje je sprovedeno u pet lokalnih romskih zajednica na području Beograda, Vojvodine i jugoistočne Srbije.
Sa namerom da istraže šta stoji iza predrasuda i često negativne javne slike o ljudima koji u određenim zemljama zapadne i severne Evrope podnose zahteve za azil, ove organizacije i njihovi istraživači i istraživačice potražili su razloge i motive i priče o životnim teškoćama i nadama koje pokreću sezonske migracije ovih ljudi i potragu za boljim životom u azilnom sistemu neke od evropskih država. Izveštaj o rezultatima istraživanja predstaviće i njihova iskustva sa tog puta, ono sa čim se suočavaju pri povratku, o rizicima koje takve migracije nose, susretu sa pojavama eksploatacije, nasilja i trgovine ljudima.
Razmišljajući o rezultatima do kojih su došli, članovi tima koji su sproveli istraživanje takođe pokušavaju ponuditi i mogućnosti koje bi mogle dovesti do rešenja i preporuke za kreatore politika kojima se nastoji uticati na smanjenje ovih migratornih pokreta prema granicama Evropske unije, koji ne mogu i ne smeju biti svedeni jedino na puki politički rizik od ponovnog uvođenja viznog režima. Umesto olakog okrivljavanja, nije li potrebno upitati se: gde leži odgovornost za ove migracije? U čemu je problem? U tim hiljadama zahteva za azil koji podnose državljani Republike Srbije, ili u razlozima zbog kojih su podneseni? Konferencija se realizuje u okviru projekta Prеvеnciја trgоvinе lјudimа u kоntеkstu migrаtоrnе pоtrаgе zа аzilnоm zаštitоm rоmskе pоpulаciје sа tеritоriје Srbiје, koji se realizuje uz podršku Kancelarije za ljudska i manjinska prava Vlade Republike Srbije.
O rezultatima istraživanja su govorili:
Miloš Marojević, Kancelarija za ljudska i manjinska prava
Vladimir Petronijević, Grupa 484
Ivana Radović, ASTRA – Akcija protiv trgovine ljudima
Đurđica Ergić, Romski ženski centar Bibija
O PROJEKTU
Kroz projekat Prevencija trgovine ljudima u kontekstu migratorne potrage za azilnom zaštitom romske populacije sa teritorije Srbije, koji je podržala Kancelarija za ljudska i manjinska prava Vlade Republike Srbije, želeli smo da promovišemo rešenja, definisana na visoko participativan način, u dijalogu sa autentičnim predstavnicima romske populacije.
Terenske (istraživačke i edukativne) aktivnosti u romskim zajednicama i među povratnicima iz readmisije imale su dva cilja:
(1) stvaranje realne slike o migracijama ka zemljama severne i zapadne Evrope sa ciljem podnošenja zahteva za azil u tim zamljama i participativno istraživanje o mogućnostima da se nađu efektivnija i održivija rešenja za porodice koje se upuštaju u ovakve migratorne poduhvate;
(2) jačanje svesti i širenje znanja o rizicima od trgovine ljudima, koji su naročito prisutni tokom takvih migracija, i podsticanje odgovarajućih preventivnih aktivnosti i ponašanja.
Posebni programi obuke obuhvatili su i službenike i službenice u relevantnim lokalnim institucijama i telima, i to onim koji su angažovani baš na poslovima povezanim sa pružanjem podrške povratnicima iz readmisije i omogućavanjem njihove reintegracije.
Verujemo da smo ovim projektom doprineli razvijanju kapaciteta, ali i jačanju koordinacije među relevantnim lokalnim akterima, što su dva podjednako važna aspekta efikasnijeg mehanizma lokalne podrške za reintegraciju povratnika iz readmisije bez obzira na vreme njihovog odlaska u zemlje Zapadne Evrope.
REZIME ISTRAŽIVANJA
Ovo istraživanje još jednom je potvrdilo da su razlozi zbog kojih državljani Republike Srbije podnose zahteve za azil u zemljama Zapadne Evrope duboko ukorenjeni u izuzetno teškoj ekonomskoj i socijalnoj situaciju u kojoj se nalaze pripadnici, pre svega, romske zajednice.
Visoka stopa nezaposlenosti, neadekvatno obrazovanje, otežan pristup zdravstvenoj zaštiti, diskriminacija po osnovu starosti i neadekvatnost i neefikasnost socijalnih mera, uzrokuju ovu vrstu migracije ka zapadu evropskog kontinenta.
Istraživanje, takođe, razbija predrasudu o ovoj populaciji kao radno neaktivnoj i jedino spremnoj da bude pasivni primalac pomoći, kako u zemlji porekla, tako i u zemlji destinacije. Učesnici i učesnice fokus grupa jasno izražavaju želju za radom a to potvrđuju i sledeće činjenice: njihova migracija direktno je uslovljena postojanjem sezonskih odnosno povremenih poslova u Srbiji, jer se oni teže odlučuju na odlazak u inostranstvo kada obavljaju sezonske poslove. Istovremeno, za vreme boravka u zemlji destinacije oni rade, bilo u okviru postojećih programa zemlje prijema, bilo na ,,crno’’.
Kao važnu činjenicu ističemo i spremnost migranata iz Srbije da legalnim putem obavljaju sezonske poslove u zemljama Zapadne Evrope.
Zabrinjava činjenica da veliki broj ispitanika ističe da sa naknadama iz oblasti socijalne podrške u Srbiji, ne mogu podmiriti svoje potrebe za zdravstvenom zaštitom, odnosno prostom životnom egzistencijom.
Ovo istraživanje predlaže čitav niz mera koje treba da podstaknu radnu aktivizaciju ove populacije u cilju otklanjanja uzroka za njihovo migriranje koje nije u skladu sa međunarodnim određenjem pojma izbegličke zaštite.
Kada je reč o riziku od trgovine ljudima, dobijeni podaci još jednom potvrđuju potrebu za rešavanjem osnovinih uzroka koji utiču na vulnerabilnost pojedinaca i grupa, za šta je potrebna sveobuhvatna akcija usmerena na smanjene siromaštva, nezaposlenosti i poboljšanje uslova za život, između ostalog i kroz borbu protiv diskriminacije, društvene marginalizacije i nasilja, kao i na stvaranje pravednog društvo uopšte, u kome se ljudska prava poštuju, a njihovo kršenje adekvatno sankcioniše.
Analiza podataka dobijenih od učesnika i učesnica fokus grupa pokazuje jasnu potrebu za informisanjem kroz dobro osmišljene i prilagođene programe prevencije u oblasti trgovine ljudima, kako bi mogli jasno da prepoznaju problem, ali i da se upoznaju sa merama zaštite od trgovine ljudima koje su im dostupne. Od najvećeg je značaja da u osnovi ovih programa ne bude samo informisanje o fenomenu, već isticanje činjenice da postoji način da osoba bude slobodna, da putuje i bude otvorena u odnosu prema drugim i realizuje svoje potencijale, a u isto vreme i zaštićena od društvenih problema poput trgovine ljudima.
Programi koji koriste samo informisanje o problemu, npr. forme ispovesti žrtava trgovine, a u kojima je izostavljena informacija o načinima zaštite od ove opasnosti kao posledicu izazivaju domino efekat psiholoških reakcija koje imaju dalekosežne posledice. Naime, kada su osobe zastrašene nekim problemom i nemaju informaciju kako da povrate svoju moć, kao reakcija na strah javljaju se destruktivni načini ponašanja. Ta ponašanja mogu se svrstati ili u impulsivne reakcije koje dovode osobe u potencijalno opasne situacije ili dodatno zatvaranje za okolinu i društvo. To za posledicu ima negativan uticaj na proces integracije u društvo, a ne doprinosi ni samoj prevenciji. Ovo je posebno važno kada se uzme u obzir da je romska manjina u Srbiji slabo integrisana u društvo, kao i da su jedna od grupa koja je najviše diskriminisana i izložena nasilju i marginalizaciji, a samim tim im je teško da se adekvatno zaštite. S tim u vezi je ključno ne izazivati dodatne strahove, već programe prilagoditi kulturološki i obrazovno, i učiniti ih dostupnim i razumljivim. Kako bi bile svrsishodne, ove edukacije moraju imati jasno definisane preporuke za postupanje u slučajevima rizika od trgovine ljudima, kao i mehanizme prevencije. Važno je i obezbediti informacije o dostupnim vrstama pomoći, SOS linijama na kojima se mogu dobiti informacije, zatim o programima organizacija civilnog društva, ali i o ulozi institucija i njihovim obavezama za postupanje u ovakvim slučajevima, kako bi imali ideju o pravima koja su im zakonom garantovana.