Facebook Pixel Code

Tražioci azila iz Srbije: migracije, siromaštvo i rizici od trgovine ljudima

PREDSTAVLJANJE REZULTATA JEDNOG ISTRAŽIVANJA

30. april 2013. godine, 11 časova

Medija centar, Terazije 3, II sprat

 

Grupa 484, ASTRA – Akcija protiv trgovine ljudima, Romski ženski centar Bibija i exus – Vranje organizuju  konferenciju  za  novinare  na  kojoj  će  predstaviti  ključne  nalaze  istraživanja  koje  je sprovedeno u pet lokalnih romskih zajednica na području Beograda, Vojvodine i jugoistočne Srbije.

 

Sa  namerom  da  istraže  šta  stoji  iza  predrasuda  i  često  negativne  javne  slike  o  ljudima  koji  u određenim zemljama zapadne i severne Evrope podnose zahteve za azil, ove organizacije i njihovi istraživači i istraživačice potražili su razloge i motive i priče o životnim teškoćama i nadama koje pokreću  sezonske  migracije  ovih  ljudi  i  potragu  za  boljim  životom  u  azilnom  sistemu  neke  od evropskih država. Izveštaj o rezultatima istraživanja predstaviće i njihova iskustva sa tog puta, ono sa  čim  se  suočavaju  pri  povratku,  o  rizicima  koje  takve  migracije  nose,  susretu  sa  pojavama eksploatacije, nasilja i trgovine ljudima.

 

Razmišljajući  o  rezultatima  do  kojih  su  došli,  članovi  tima  koji  su  sproveli  istraživanje  takođe pokušavaju ponuditi i mogućnosti koje bi mogle dovesti do rešenja i preporuke za kreatore politika kojima se nastoji uticati na smanjenje ovih migratornih pokreta prema granicama Evropske unije, koji ne mogu i ne smeju biti svedeni jedino na puki politički rizik od ponovnog uvođenja viznog režima.  Umesto  olakog  okrivljavanja,  nije  li  potrebno  upitati  se:  gde  leži  odgovornost  za  ove migracije? U čemu je problem? U tim hiljadama zahteva za azil koji podnose državljani Republike Srbije, ili u razlozima zbog kojih su podneseni? Konferencija  se  realizuje  u  okviru  projekta  Prеvеnciја  trgоvinе  lјudimа  u  kоntеkstu  migrаtоrnе pоtrаgе  zа  аzilnоm  zаštitоm  rоmskе  pоpulаciје  sа  tеritоriје  Srbiје,  koji  se  realizuje  uz  podršku Kancelarije za ljudska i manjinska prava Vlade Republike Srbije.

 

O rezultatima istraživanja su govorili:

Miloš Marojević, Kancelarija za ljudska i manjinska prava

Vladimir Petronijević, Grupa 484

Ivana Radović, ASTRA – Akcija protiv trgovine ljudima

Đurđica Ergić, Romski ženski centar Bibija

 

O PROJEKTU

Kroz  projekat  Prevencija  trgovine  ljudima  u  kontekstu  migratorne  potrage  za  azilnom  zaštitom romske  populacije  sa  teritorije  Srbije,  koji  je  podržala  Kancelarija  za  ljudska  i  manjinska  prava Vlade  Republike  Srbije,  želeli  smo  da  promovišemo  rešenja,  definisana  na  visoko  participativan način, u dijalogu sa autentičnim predstavnicima romske populacije.

Terenske  (istraživačke  i  edukativne)  aktivnosti  u  romskim  zajednicama  i  među  povratnicima  iz readmisije imale su dva cilja:

(1)  stvaranje  realne  slike  o  migracijama  ka  zemljama  severne  i  zapadne  Evrope  sa    ciljem podnošenja  zahteva  za  azil  u  tim  zamljama  i  participativno  istraživanje  o  mogućnostima  da  se nađu efektivnija i održivija rešenja za porodice koje se upuštaju u ovakve migratorne poduhvate;

(2)  jačanje  svesti  i  širenje  znanja  o  rizicima  od  trgovine  ljudima,  koji  su  naročito  prisutni  tokom takvih migracija, i podsticanje odgovarajućih preventivnih aktivnosti i ponašanja.

Posebni programi obuke obuhvatili su i službenike i službenice u relevantnim lokalnim institucijama i  telima,  i  to  onim  koji  su  angažovani  baš  na  poslovima  povezanim  sa  pružanjem  podrške povratnicima iz readmisije i omogućavanjem njihove reintegracije.

Verujemo  da  smo  ovim projektom  doprineli  razvijanju kapaciteta,  ali  i  jačanju koordinacije  među relevantnim  lokalnim  akterima,  što  su  dva  podjednako  važna  aspekta  efikasnijeg  mehanizma lokalne podrške za reintegraciju povratnika iz readmisije bez obzira na vreme njihovog odlaska u zemlje Zapadne Evrope.

 

REZIME ISTRAŽIVANJA

Ovo istraživanje još jednom je potvrdilo da su razlozi zbog kojih državljani Republike Srbije podnose zahteve za azil u zemljama Zapadne Evrope duboko ukorenjeni u izuzetno teškoj ekonomskoj i socijalnoj situaciju u kojoj se nalaze pripadnici, pre svega, romske zajednice.

Visoka  stopa  nezaposlenosti,  neadekvatno  obrazovanje,  otežan  pristup  zdravstvenoj  zaštiti, diskriminacija po osnovu starosti i neadekvatnost i neefikasnost socijalnih mera, uzrokuju ovu vrstu migracije ka zapadu evropskog kontinenta.

Istraživanje, takođe, razbija predrasudu o ovoj populaciji kao radno neaktivnoj i jedino spremnoj da bude pasivni primalac pomoći, kako u zemlji porekla, tako i u zemlji destinacije. Učesnici i učesnice fokus grupa  jasno  izražavaju  želju  za  radom  a  to  potvrđuju i sledeće činjenice: njihova migracija direktno je uslovljena postojanjem sezonskih odnosno povremenih poslova u Srbiji, jer se oni teže odlučuju na odlazak u  inostranstvo  kada  obavljaju  sezonske  poslove.  Istovremeno,  za  vreme  boravka  u  zemlji  destinacije  oni rade, bilo u okviru postojećih programa zemlje prijema, bilo na ,,crno’’.

Kao  važnu  činjenicu  ističemo  i  spremnost  migranata  iz  Srbije  da  legalnim  putem  obavljaju sezonske poslove u zemljama Zapadne Evrope.

Zabrinjava činjenica da veliki broj ispitanika ističe da sa naknadama iz oblasti socijalne podrške u Srbiji, ne  mogu  podmiriti  svoje  potrebe  za  zdravstvenom  zaštitom,  odnosno  prostom  životnom egzistencijom.

Ovo istraživanje predlaže čitav niz mera koje treba da podstaknu radnu aktivizaciju ove populacije u cilju  otklanjanja  uzroka  za  njihovo  migriranje  koje  nije  u  skladu  sa  međunarodnim  određenjem  pojma izbegličke zaštite.

Kada je reč o riziku od trgovine ljudima, dobijeni podaci još jednom potvrđuju potrebu za rešavanjem osnovinih uzroka koji utiču na vulnerabilnost pojedinaca i grupa, za šta je potrebna sveobuhvatna akcija usmerena  na  smanjene  siromaštva,  nezaposlenosti  i  poboljšanje  uslova  za  život,  između  ostalog  i  kroz borbu protiv diskriminacije, društvene marginalizacije i nasilja, kao i na stvaranje pravednog društvo uopšte, u kome se ljudska prava poštuju, a njihovo kršenje adekvatno sankcioniše.

Analiza  podataka  dobijenih  od  učesnika  i  učesnica  fokus  grupa  pokazuje  jasnu  potrebu  za informisanjem  kroz  dobro  osmišljene  i  prilagođene  programe  prevencije  u  oblasti  trgovine  ljudima, kako bi mogli jasno da prepoznaju problem, ali i da  se upoznaju sa merama zaštite od trgovine ljudima koje su im dostupne. Od najvećeg je značaja da u osnovi ovih programa ne bude samo informisanje o fenomenu, već isticanje činjenice da postoji način da osoba bude slobodna, da putuje i bude otvorena u odnosu prema drugim i realizuje svoje potencijale, a u isto vreme i zaštićena od društvenih problema poput trgovine ljudima.

Programi  koji  koriste  samo  informisanje  o  problemu,  npr.  forme  ispovesti  žrtava  trgovine,  a  u  kojima je izostavljena  informacija  o  načinima  zaštite  od  ove  opasnosti  kao  posledicu  izazivaju  domino  efekat psiholoških reakcija koje imaju dalekosežne posledice. Naime, kada su osobe zastrašene nekim problemom i nemaju  informaciju  kako  da  povrate  svoju  moć,  kao  reakcija  na  strah  javljaju  se  destruktivni  načini ponašanja. Ta ponašanja mogu se svrstati ili u impulsivne reakcije koje dovode osobe u potencijalno opasne situacije  ili  dodatno  zatvaranje  za  okolinu  i  društvo.  To  za  posledicu  ima  negativan  uticaj  na  proces integracije u društvo, a ne doprinosi ni samoj prevenciji. Ovo je posebno važno kada se uzme u obzir da je romska  manjina  u  Srbiji  slabo  integrisana  u  društvo,  kao  i  da  su  jedna  od  grupa  koja  je  najviše diskriminisana i izložena nasilju i marginalizaciji, a samim tim im je teško da se adekvatno zaštite. S tim u vezi je ključno ne izazivati dodatne strahove, već programe prilagoditi kulturološki i obrazovno, i učiniti ih dostupnim i razumljivim. Kako bi bile svrsishodne, ove edukacije moraju imati jasno definisane preporuke za  postupanje  u  slučajevima  rizika  od  trgovine  ljudima,  kao  i  mehanizme  prevencije. Važno  je  i obezbediti  informacije  o  dostupnim  vrstama  pomoći,  SOS  linijama  na  kojima  se  mogu  dobiti  informacije, zatim o  programima organizacija civilnog društva, ali i o ulozi institucija i njihovim obavezama za postupanje u ovakvim slučajevima, kako bi imali ideju o pravima koja su im zakonom garantovana.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Scroll to Top