Facebook Pixel Code

TIP Izveštaj 2013

Američki Stejt department objavio je 19. juna Izveštaj o trgovini ljudima, tzv. TIP Izveštaj za 2013. godinu. Cilj ovog Izveštaja je da podigne globalnu svest o problemu trgovine ljudima tako što će skrenuti pažnju na različite aspekte ove pojave i ukazati na pojedinačne i zajedničke napore međunarodne zajednice. U nastavku je ASTRIN prevod izveštaja koji se odnosi na Republiku Srbiju.

 

SRBIJA (Grupa 2)
Srbija je zemlja porekla, tranzita i destinacije za muškarce, žene i decu kojima se trguje radi prinudne prostitucije i prinudnog rada, uključujući i prinudni rad u kući i prinudno prosjačenje. Žene iz Srbije seksualno su eksploatisane od strane srpskih kriminalnih grupa na severu Italije, u Nemačkoj, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Austriji i Švedskoj. Državljani Srbije žrtve su prinudnog rada u evropskim zemljama, Azerbejdžanu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, kao i u građevinskoj industriji u Rusiji. Žrtve iz Srbije često su eksploatisane od strane članova porodice. Žrtve stranog državljanstva identifikovane u Srbiji poslednjih godina potiču iz susednih zemalja kao što su Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Rumunija i Moldavija. Romska deca u Srbiji su eksploatisana kroz prinudnu prošnju i prinudu na vršenje krivičnih dela.

Vlada Srbije ne ispunjava u potpunosti minimum standarda za suzbijanje trgovine ljudima, ali čini značajne korake po tom pitanju. Vlada je istražila veći broj slučajeva radne eksploatacije, učestalo je krivično gonjenje za delo trgovine ljudima, a počinioci trgovine ljudima i dalje se osuđuju za ovo delo. Takođe, više

novca izdvojeno je za centar koji predstavlja državno telo koje obavlja poslove identifikacije i zaštite žrtava, i povećani su napori da se unapredi specijalizovana pomoć deci žrtvama trgovine ljudima kroz treninge hraniteljskih porodica u koordinaciji sa nevladinom organizacijom. Ipak, Vlada nije izdvojila dovoljno sredstava za rehabilitaciju žrtava; nevladine organizacije i dalje veoma zavise od međunarodnih donatora za pružanje pravne pomoći i podrške u procesu reintegracije žrtava trgovine ljudima. Dok su sudovi napredovali po pitanju smanjenja trajanja dužine suđenja, žrtve i dalje nisu dovoljno zaštićene od zastrašivanja i ponovne viktimizacije u toku kivičnog postupka.

Preporuke za Srbiju: Formalizovati uloge i odgovornosti službenika i iskusnih pružalaca usluga iz nevladinih organizacija kako bi se poboljšala identifikacija i upućivanje žrtava trgovine ljudima; osigurati da sudovi pimenjuju mere zaštitete u punoj meri kako bi smanjili odlaganje saslušanja, zastrašivanje svedoka i sekundarnu viktimizaciju; nastaviti sa obukama sudija i tužilaca o posledicama traume po žrtve trgovine ljudima; senzitizacija policije i socijalnih radnija za probleme vezane za romsku decu i porodice kako bi se poboljšala identifikacija i zaštita žrtava trgovine ljudima; nastaviti napredak u naporima usmerenim na identifikaciju dece žrtava trgovine ljudima eksploatisane kroz prinudnu prošnju; osigurati da sve žrtve dobiju pomoć i zaštitu; osigurati da žrtve ne budu kažnjavane za dela koja su direktna posledica trgovine ljudima; pružiti pravnu pomoć žrtvama trgovine ljudima; unaprediti status nacionalnog anti-trafiking koordinatora kao nezavisnu poziciju sa punim radnim vremenom.

Krivično gonjenje

Vlada Srbije nastavila je sa naporima u sprovođenju zakona vezanih za trgovinu ljudima u 2012. godini. Član 388 Krivičnog zakonika Srbije zabranjuje i trgovinu ljudima u cilju seksualne eksploatacije i trgovinu ljudima u cilju radne eksploatacije, i predviđa kazne trajanja od tri do petnaest godina zatvora. Ove kazne su dovoljno stroge i srazmerne onim propisanim za druga ozbiljna krivična dela, kao što je silovanje. Član 390 Krivičnog zakonika zabranjuje „ropstvo ili odnos sličan ropstvu”, uz kazne zatvora u trajanju od jedne do deset godina. U 2012. godini, podneto je 45 krivičnih prijava po članu 388, dok ih je u 2011. bilo 36. Sudovi su osudili 47 trgovaca ljudima u 2012. na osnovu člana 388, što je jednako broju osuđenih u 2011. godini. Dosuđene kazne su u rasponu od šest meseci do 10 godina zatvora; samo jedna presuda je suspendovana. Ministarstvo unutrašnjih poslova podnelo je krivične prijave protiv 65 lica osumljičenih za trgovinu ljudima u toku godine, od čega 42 prijave za seksualnu eksploataciju, 13 za prinudu na prošnju, 8 za radnu eksploataciju i tri za prinudu na vršenje krivičnih dela. U februaru 2013. sud je za trgovinu ljudima osudio četiri člana organizovane kriminalne grupe na kazne zatvora od 10 do 15 godina i novčanu kaznu od oko 73400$, što je jedna od najstrožijih kazni dosuđenih trgovcima ljudima u Srbiji. Svi osim jednog počinioca krivičnog dela trgovine ljudima osuđenih u 2012. su bili državljani Srbije.

Služba za borbu protiv organizovanog kriminala i Uprava granične policije imaju specijalizovane anti-trafiking jedinice. Svaka policijska uprava u Srbiji imala je jedinicu za borbu protiv trgovine ljudima; neke imaju i multidisciplinarne timove koji obuhvaaju tužioce, socijalne radnike i radnike u zdravstvu. u periodu na koji se ovaj izveštaj odnosi nije bilo izveštaja o bilo kakvim optužbama, istragama i suđenjima državnim službenicima za saučesništvo u trgovini ljudima. Tokom ovog perioda, Vlada je akreditovala program obuke službenika odgovornih za pružanje pomoći žrtvama trgovine ljudima. Sudije, tužioci i drugi državni službenici učestvovali su u treningu sa nevladinim organizacijama i međunarodnim stručnjacima o istražnom postupku u slučajevima trgovine ljudima i izbegavanju sekundarne viktimizacije u krivičnom postupku. U koordinaciji sa međunaodnim donatoima, vlada je finansirala tronedeljnu praktičnu obuku o trgovini ljudima u zemljama Zapadnog Balkana koji su pohađali kadeti srpske Policijske akademije.

Zaštita

Vlada Srbije pružila je zaštitu i pomoć žrtvama trgovine ljudima tokom perioda na koji se ovaj izveštaj odnosi; međutim, vlada nije formalizovala koordinaciju aktera koji su uključeni u borbu protiv trgovine ljudima, zbog čega su neke od žrtava bile osuđene za dela koja su direktna poledica trgovine ljudima. Vlada Srbije identifikovala je 79 žrtava trgovine ljudima u 2012. godini; to je mali pad u odnosu na 88 identifikovanih žrtava u 2011. godini. Od njih 79, 39 su upućene na nevladine organizacije koje pružaju pomoć žrtvama trgovine ljudima. Osamnaest žrtava su osobe muškog pola, 33 je dece a 72 žrtve su srpskog državljanstva; 30 žrtava bilo je radno eksploatisano, prinuđeno na prošnju ili vršenje krivičnih dela, dok je ostatak bio seksualno eksploatisan. Vlada je povećala sredstva za borbu protiv trgovine ljudima na približno 81,400$, u odnosu na oko 54,700$ u 2011. Državni Centar za žrtve trgovine ljudima bio je u potpunosti funkcionalan; zadaci Centra su da identifikuje žrtve trgovine ljudima, izvrši procenu potreba i rizika, te uputi žrtve na pružaoce pomoći i usluga. Vlada je izdvojila ograničena sredstva za finansiranje NVO koje pružaju smeštaj, pravnu pomoć, psihološku pomoć i podršku u pocesu reintegracije. Žrtve trgovine ljudima imaju pravo na besplatnu medicinsku negu u javnim klinikama ali je ostalo nejasno da li su im te usluge i pružene. Deca žrtve trgovine ljudima dobijala su pomoć u dva centra za decu bez roditeljskog staranja ili u nevladinim organizacijama koje vode sklonište. Vlada Srbije nije obezbedila specijalizovano sklonište za muškarce žrtve trgovine ljudima, ali im je obezbedila iste socijalne usluge kao drugim žrtvama trafikinga. Podela uloga pri upućivanju žrtava i odgovornost službenika i pružaoca usluga i dalje su ad hoc. Žrtve su imale pravo na dozvole privremenog boravka u periodu od tri do šest meseci, produživih do godinu dana, bez obaveze da sarađuju sa policijom. U 2012. godini jedna žtva trgovine ljudima dobila je dozvolu privremenog boravka u Srbiji. Nevladine organizacije istakle su da je dužina trajanja sudskih postupaka skraćena, ali da sudovi ne primenjuju mnoga od dostupnih sredstava, poput svedočenja preko video linka ili pripremljenih izjava, kojima bi mogli da smanje sekundarnu viktimizaciju. Vlada je sarađivala sa nevladinim organizacijama na obukama preko 50 hraniteljskih porodica o posebnim potrebama dece žrtava trgovine ljudima i razumevanju uticaja trauma na razvoj deteta. Republička javna tužiteljka potpisala je Memorandum o razumevanju sa nevladinom organizacijom posvećenom borbi protiv trgovine ljudima, sa ciljem boljeg postupanja sa žrtvama trgovine ljudima i unapređenja operacionalnih procedura u borbi protiv trgovine ljudima. Vlada je odredila po jednog predstavnika kao kontakt osobu za slučajeve trgovine ljudima u svakom javnom tužilaštvu čiji je zadatak da sarađuje sa pružaocima usluga žrtvama u cilju bolje zaštite prava žrtve. Neke od žrtava kažnjene su za dela koja su direktna posledica trgovine ljudima. U jednom slučaju sud u Beogradu prepoznao je žrtvu trgovine ljudima prinuđenu na izvršenje krivičnog dela, dok je sud u Novom Sadu istu osobu osudio za krađu na godinu dana zatvora. Nevladina organizacija istakla je da analiza presuda pokazuje da postoji više slučajeva osude zbog prostitucije u kojim ima elemenata prinude; međutim, ovi slučajevi nisu prepoznati kao slučajevi trgovine ljudima. Deca prinuđena na prošnju često se optužuju za izvršenje sitnih krivičnih dela umesto da im se pruži pomoć kao žrtvama trgovine ljudima.

Prevencija

Vlada je nastavila da se bavi prevencijom trgovine ljudima putem javnih kampanja, plakata u sredstvima javnog prevoza kako bi edukovala mlade o rizicima vezanim za trgovinu ljudima, te kroz sponzorstvo takmičenja u dizajnu postera, uz međunarodnu podršku, kako bi se podigla svest o trgovini ljudima. Država je nastavila da rukovodi telefonskom linijom preko koje se prikupljaju dojave policiji. Iako šef granične policije ima ulogu nacionalnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima, ova pozicija ne daje mu autoritet da daje instrukcije drugim ministarstvima. Nova nacionalna strategija za borbu protiv trgovine ljudima za period od 2013. do 2018. godine razvijena je u koordinaciji sa nevladinim organizacijama i drugim relevantnim akterima; do kraja perioda na koji se ovaj izveštaj odnosi taj dokument nije usvojen. Vlada nije pokazala napore usmerene na smanjivanje potražnje za komercijalnim seksualnim uslugama i prinudnim radom u 2012. Srpski predstavnici u mirovnim misijama učestvovali su u obaveznom anti-trafiking treningu pre njihovog postavljanja na ove funkcije.

(Prevod ASTRA)

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Scroll to Top