Američki Stejt dipartment je 14. juna objavio svoj ovogodišnji Izveštaj o trgovini ljudima (TIP Report). I ove godine Srbija je svrstana u grupu 2.
SRBIJA (Grupa 2)
Srbija je zemlja porekla, tranzita i destinacije za muškarce, žene i devojčice kojima se trguje radi prinudne prostitucije i prinudnog rada. Strane žrtve koje su nađene u Srbiji uglavnom potiču iz istočne Evrope i centralne Azije, iako su tokom ove godine identifikovane i dve žrtve iz Dominikanske Republike. Deca, pre svega romska deca, i dalje su izložena komercijalnoj seksualnoj eksploataciji, a u okviru prinudnog braka ili su primorana na uličnu prošnju. Državljanke i državljani Srbije su činili većinu identifikovanih žrtava trgovine ljudima i 2009. godine.
Vlada Srbije ne ispunjava u potpunosti minimum standarda za suzbijanje trgovine ljudima, ali čini značajne napore u tom pravcu. Vlada Srbije je postigla značajan napredak u svojim aktivnostima na suzbijanju trgovine ljudima tokom 2009. godine. Ove aktivnosti obuhvataju razvijanje i sprovođenje formalnih procedura za proaktivnu identifikaciju žrtava, izdvajanje hitnih sredstava za podršku radu dva NVO skloništa, uvođenje strožih kazni za trgovce i pojačane napore u pravcu prevencije trgovine ljudima. Međutim, izrečene kazne za osuđene trgovce i njihove saučesnike iz redova državnih službenika su ostale niske. Zbog nedovoljnog finansiranja rada NVO i državne Službe za koordinaciju zaštite žrtava trgovine ljudima, dražava i dalje nije u stanju da žrtvama obezbedi usluge u procesu rehabilitacije i reintegracije.
Preporuke za Srbiju: Sprovesti reforme kako bi se osiguralo da osuđeni trgovci dobiju odgovarajuće kazne koje su u skladu sa gnusnom prirodom ovog krivičnog dela; energično goniti, osuđivati i kažnjavati sve oblike trgovine ljudima, uključujući i državne službenike koji saučestvuju u ovom delu; povećati i obezbediti održivost finansiranja NVO koje pružaju sveobuhvatnu pomoć i rehabilitaciju žrtvama; obezbediti veći broj zaposlenih i više sredstava za Službu za koordinaciju zaštite žrtava trgovine ljudima; obezbediti više obuke za socijalne radnike, policiju i ostale koji dolaze u direktan kontakt sa žrtvama trgovine ljudima kako bi se poboljšala njihova identifikacija i upućivanje; poboljšati specijalizovane usluge i skloništa za decu i muškarce – žrtve trgovine ljudima.
Krivično gonjenje
Vlada Srbije je ostvarila suštinski napredak kroz unapređenje svojih anti-trafiking zakona i kroz uvođenje strožih kazni za trgovce ljudima tokom perioda na koji se odnosi ovaj izveštaj. Krivični zakonik Srbije u članu 388 zabranjuje trgovinu ljudima u cilju seksualne i radne eksploatacije. Posebnim članom Krivičnog zakonika je za delo „ropstvo ili odnos sličan ropstvu“ predviđena kazna od jedne do 10 godina zatvora. U avgustu 2009. godine, usvojene su izmene i dopune Krivičnog zakonoka, kojima je zaprećena kazna za trgovinu ljudima povećana sa ranijih dve do deset godina zatvora na tri do 12 godina zatvora. Ove kazne su dovoljno stroge i odgovaraju kaznama zaprećenim za druga teška krivična dela kao što je silovanje. Izmenama i dopunama Krivičnog zakonika takođe je povećana minimalna kazna za trgovinu decom sa tri na pet godina i ukinuta je mogućnost da sudija diskreciono dosudi kaznu nižu od propisanog minimuma. Tokom 2009. godine, država je vodila najmanje 51 istragu u vezi sa delom trgovine ljudima, protiv 42 podignuta je krivična prijava, a 40 trgovaca je osuđeno, većina njih na kaznu u rasponu između dve i četiri godine zatvora. Vlada Srbije je potvrdila da je najmanje dvoje trgovaca bilo u zatvoru tokom žalbenog postupka, zato što zakon predviđa da trgovci mogu biti u zatvoru za vreme žalbenog postupka samo ako su osuđeni na kaznu višu od pet godina. Neka lica osumnjičena za trgovinu ljudima, kao i učinioci koji su optuženi ili osuđeni za nasilna dela se i dalje puštaju na slobodu u pretkrivičnom postupku i tokom žalbenog postupka, i na taj način predstavljaju ozbiljnu opasnost za svoje žrtve. Jedan od srpskih najozloglašenijih trgovaca koji je osuđen na 4 godine i 3 meseca zatvora odlukom Vrhovnog suda Srbije 2006. godine i koji je od tada bio u bekstvu, uhapšen je 11. marat 2010. godine radi odsluženja kazne. Pohvalu zaslužuje i odluka Vrhovnog suda Srbije da u žalbenom postupku potvrdi, u avgustu 2009. godine, do sada najvišu dosuđenu kaznu za trgovinu ljudima od deset godina zatvora. Ovaj trgovac trenutno služi svoju kaznu. Optuženi je bio glavni trgovac u slučaju „Džet set“. U ovom slučaju se kao saučesnik pojavljuje zamenik okružnog javnog tužioca u Novom pazaru i dva policajca. U avgustu 2009. godine, Vrhovni sud je u žalbenom postupku potvrdio presudu nižeg suda, koji je proglasio zamenika javnog tužioca i policajce krivim za zloupotrebu službenog položaja i trgovinu ljudima, potvrđujući im uslovne kazne na tri godine. Tužilac je seksualno eksploatisao neke od žrtava. Odbijanje države da direktno sarađuje sa vladom Republike Kosova ometa napore Srbije da istražuje i krivično goni neke slučajeve transnacionalne trgovine ljudima.
Zaštita
Vlada Srbije je ostvarila izvestan napredak u zaštiti žrtava trgovine ljudima i značajno je popravila svoj kapacitet da identifikuje žrtve 2009. godine. U aprilu je izdata instrukcija svim policijskim službenicima da pomognu u proaktivnoj identifikaciji žrtava trgovine ljudima, na taj način kompenzujući nedostatke koje već godinama postoje u mehanizmu zaštite žrtava. Tokom 2009. godine, policija je pružaocima usluga uputila 112 od ukupno 127 žrtava trgovine ljudima koje je identifikovala Služba za koordinaciju zaštite žrtava trgovine ljudima. Od svih identifikovanih žrtava, 30 odraslih osoba je bilo smešteno u dva skloništa. Prema državnim podacima, 17 od 26 dece žrtava trgovine ljudima koja su identifikovana 2009. godine je smešteno u domovima ili u zavodu za vaspitanje dece i omladine. Ostala deca su smeštana u skloništa za žrtve porodičnog nasilja, skloništa za žrtve trgovine ljudima ili u hraniteljske porodice. Zbog nepostojanja specijalizovanog skloništa za decu žrtve trgovine ljudima, država nije mogla da adekvatno pomogne ovoj deci. Deca smeštena u domove ili u zavode za vaspitanje dece i omladine su u ozbiljnoj opasnosti od reviktimizacije i od ponovnog ulaska u lanac trgovine ljudima. Jedna NVO je prijavila više slučajeva da su trgovci nastavili da eksploatišu neke devojke koje su bile smeštene u dom 2009. godine. Država nema posebna skloništa za muškarce žrtve trgovine ljduima.
Prema podacima NVO, državni organi ponekad propuste da prepoznaju žrtvu trgovine ljudima. Ipak, one žrtve koje su bile identifkovane nisu stavljane u pritvor ili na drugi način kažnjavane za protivpravne radnje koje su počinile kao direktnu posledicu trgovine ljudima. Dok se, prema stejkholderima, proces upućivanja poboljšao tokom 2009. godine, repartijacija preko teritorije Srbije žrtava velikog slučaja radne eksploatacije u Azerbejdžanu, uglavnom bosanskih Srba, pokazala je nedostatke i nepostojanje koordinacije u sistemu upućivanja. Prema podacima jedne NVO, država Srbija nije pružila nikakvu pomoć ovim žrtvama radne eksploatacije i nije ih uputila na pružaoce usluga. Policija je obavila razgovor sa 12 potencijalnih žrtava iz ovog slučaja, a istraga je u toku.
Dana 16. decembra, država je priskočila u pomoć sa 45,000 USD kako bi se sprečilo zatvaranje dva skloništa koja vode NVO. Uprkos ovoj hitnoj intervenciji, sveopšte finansiranje NVO i državne Službe je i dalje nedovoljno. Služba i dalje ima nedovoljno zaposlenih. NVO se i dalje primarno oslanjaju na međunarodna donatorska sredstva, kao i na mali fond koji je nastao prodajom doplatnih markica na temu trgovine ljudima tokom 2008. godine, iz koga su pokrivane neophodne usluge za žrtve u Srbiji. Oktobra 2009. godine, država je zatražila formalnu istragu u vezi sa slučajem žrtve trgovine ljudima i njene ćerke kojima je navodno trgovac pretio u sudnici, a zbog čega je protiv njih podignuta optužnica za klevetu i davanje lažnog iskaza.
Prevencija
Vlada Srbije je pokazala skroman uspeh u oblasti prevencije trgovine ljudima u 2009. godini. Ministarstvo unutrašnjih poslova održava anti-trafiking websajt i stranicu na Facebook-u, a štampan je i poster sa brojem MUP-ovog anti-trafiking SOS telefona. Oktobar je proglašen mesecom borbe protiv trgovine ljudima i tom prilikom je održana izložba dečjih crteža na temu trgovine ljudima, a objavljen je i kalendar sa nekim od radova. Tokom godine, nacionalni koordinator je širio informacije regionalnom mehanizmu upućivanja žrtava koji su razvile i finansirale međunarodne organizacije.