Facebook Pixel Code

Priča Centra za istraživačko novinarstvo o pravu na kompenzaciju žrtava trgovine ljudima

Žrtve trgovine ljudima prinuđene su da prolaze kroz dva sudska postupka, kako bi zaštitile svoja prava. To može da traje godinama, sa neizvesnim ishodom, a izaziva i dodatne traume, tako da se žrtve većinom odlučuju da ne traže odštetu, glavni je zaključak istraživačke priče koju je članica koalicije prEUgovor Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS)​ objavila 27. jula 2017. godine. 

Piše: Milica Stojanović

U martu 2016. godine Ivana Todorov je osuđena na pet godina i tri meseca zatvora zbog trgovine ljudima i krađe. Sud je istom presudom maloletnu devojku, koju su Todorov, njen brat i momak mesecima, uz batine i izgladnjivanje, primoravali na prostituciju, uputio na parnični postupak za dobijanje obeštećenja. Do početka 2017. godine nije podnošena tužba za naknadu štete protiv troje osuđenih.

Ova presuda je primer višegodišnje sudske prakse u Srbiji da se žrtve trgovine ljudima – a u velikom broju slučajeva je reč o devojkama primoravanim na prostituciju – za naknadu štete upućuju na potpuno novo suđenje, iako je zakonom omogućeno da se imovinsko-pravni zahtevi rešavaju u krivičnom postupku. Na taj način moraju iznova da se suočavaju sa trgovcima ljudima, da budu saslušavane i veštačene, odnosno, izložene sekundarnoj viktimizaciji i ponovnoj traumi.

Istraživanje CINS pokazalo je da je od početka 2012. do kraja 2016. godine najmanje 107 ljudi osuđeno za trgovinu ljudima, trgovinu maloletnim licima radi usvojenja i posredovanje u vršenju prostitucije. Zbog odbijanja pojedinih sudova da dostave sve podatke, CINS je uspeo da identifikuje 52 osobe protiv kojih su takve presude donesene. Od toga, u samo jednom slučaju je pokrenut novi sudski postupak za naknadu štete, nastale zbog prinude na prostituciju.

Sudija Vrhovnog kasacionog suda Biljana Sinanović kaže da je svrha krivičnog postupka odlučivanje o krivici, dok je odlučivanje o imovinsko-pravnim zahtevima upliv parničnog postupka u krivični.

„Trebalo bi, po mom mišljenju, praksu u tom smislu menjati da bi se olakšao položaj žrtve“, dodaje Sinanović.

Ivana Radović, iz nevladine organizacije ASTRA, koja se između ostalog bavi zaštitom žrtava trgovine ljudima i eksploatacije, za CINS kaže da je naknada štete važna jer osim finansijske podrške za žrtve znači i pravdu – pokazuje da ih država štiti.

„Posebno kod seksualne eksploatacije, imaš mnogo stereotipa i osuđivanja žrtava, tako da je tebi to još jedan dokaz da nisi kriva, da si oštećena“, kaže Radović. Dodaje da od svih identifikovanih žrtava – čiji broj procenjuje na više stotina od kada je 2003. godine trgovina ljudima postala krivično delo – samo jedna je uspela i da naplati štetu koja joj je naneta.

Celu priču možete da pročitate na OVOM LINKU.

 

Scroll to Top